Orobnica


Zaboravi me, smjesta
ako te neki bljesak u mnoštvu na ulici podsjeti na mene
zapali brzo cigaretu i prijeđi na drugu stranu
stani nehajno pred svoj odsjaj u izlogu
upravo onako kako si prilazila muškarcima prije mene
sve moje mirise koji će te iz zasjede obavijati još mjesecima poslije
isperi laganim njihanjem crnog vina u golemoj čaši koje će ti ozbiljni konobar
donijeti iz utrobe nekog ribljeg restorana
razmišljaj o sebi, mnogo, što više, ali ne odviše
navuci elastičnu masku vedrine preko crne maskare i zaogrni se u filet-komunikaciju   
ne boj se, znance tvoja ljepota zasigurno ne može dodirnuti lakim protresom srca
sviklog na sigurnost koju jamči olovni plašt flerta
s neprijateljima rijeke i divljine potom potpiši primirje i začini dobro nacrte posta
izvuci se iz kreveta usred noći i popij vode, iako nisi žedna
voda je najzdravije piće
rasprsni sve strahove, osim jednog – da ćeš ostati sama, osim ako to želiš
strah je kućni antibiotik širokog spektra za upalu savjesti;
stvarno bez veze - zaboravljaš da su lijehe cvijeća ispred tvog prozora glupe
i posve neosjetljive na sramotu
samo se sunce i posve nevažni muškarci mogu izdići povrh njih
zaljubi se ponovno, nije važno ako se to dogodi nabrzinu,
potom potajno sjene koje ti svakih 28 i pol dana, kada je mjesec najtajniji, plešu preko pupka do kutova usana zamijeni u videoteci za neki Bogartov film
čini sebi što češće sve ono što drugi ne žele;
i ne očajavaj odviše ako te lica nepoznate djece podsjete na san o sreći
a kada zima sasiječe sve što u tebi živi od bezbrižne čipke ljeta
zavuci se u krevet, zaklopi oči
pa prije nego što poludiš od želje da samu sebe zagrliš
šapni Njemu svoju najveću želju
i pazi da ga ne probudiš dok se okrećeš na drugu stranu.