Ulica lica


škrta melankolija posred ulice lica
čovjeku dođe da se zapita zašto ljudi gledaju
ravno dok koračaju jedni između drugih
kao da je to sigurno
izvjesno je samo to da je sama gorjela žarulja jedna, nezamijećena
gore na Gornjem gradu
dok je nisu zamijenili drugom; novom, štedljivijom, ali mutnijom

rado bih te vidio još jednom
ali, čemu?
naše vrhunce proždrla je odavna drevno-suvremena budućnost
surova poput hladnog pljuska
prevrnula se moja orahova ljuska
pa s tobom mogu razgovarati isključivo na daljinu
ako nemaš pojma da mislim na tebe
ili onda kada meni nije palo na pamet da si me se sigurno bila sjetila
jer je jedan muškarac u daljini zamakao za ugao - izdala ga je ruka u džepu
to ipak nisam bio ja
uostalom, sve da me i upoznaš danas mislila bi da nešto nije u redu
previše snova, a tako malo vremena
kad te dotaknem, znat ćeš da me više nema