Balada iz Sonorije


Goli ležimo u tami
samoća nas obasjava ponaosob
uzimam ti ruku da je odvučem daleko od svojeg srca
naš razgovor nikada nije imao sreće kada smo bili sretni i sami
sonoran glas dopire iza zastora od zamora od zaborava od zarivanja od...
zagrlio bih te smjesta, samo da si već bila zaspala