Prva izvanmaternična kladionica

Oče naš koji jesi ocean
zapisao je sam sebi Sever
na neuglednom grobnom kamenu
i zaplovio beskrajem
do neba
bezimen
O Bože, nađi ga smjesta, ako već nisi,
i stavi negdje blizu sebe
naređujem ti to iz sve snage svoje nemoći ja, nitko,
isprazan, ispran, još više manji za ljude nego za tebe
znaš da se nije imao čime braniti od hladnoće
osim riječima... nije, je li, to pomoglo mnogo, smrznuo se
zadnji je njegov telefonski poziv bio tišina; čista, radosna poput tužnih klaunovih očiju, a opet glasnija od otkucaja bilo čijeg bila
ništa nije krhkije od pjesme kad juriša uzaludno na tuđe srce
postoji tajni akord koji je David svirao da udovolji Gospodinu
- Al', ne marite vi baš mnogo za glazbu, zar ne? – pitao je jedan drugi pjesnik
male i poslušne građane svijeta cijelog
pune planova o svemu i svačemu
samo ne o tome kako napokon
ne živjeti sam
kad sam imaš sve što ti treba
nemaš samo ništa i nekog drugog...
a ništa će prije ili kasnije postati sve
a sve ništa
'ko onda jebe onog drugog
zašto da se brinemo još i o glazbi?
strah od topline već je postao službena moneta
te goleme i moćne republike od svježih mlakih ljudskih govana
kladim se da se na čitavom planetu
nitko nije sjetio Schopenhauera već dobra dva mjeseca
samo Schumahera
već sam na to stavio u prvu izvanmaterničnu kladionicu
svoj cijeli život
uopće me nije briga hoću li dobiti ili izgubiti
ili ću od pepela poludjeti kada oganj umre
Oče naš koji jesi ocean
oteći ćeš jednom sa mnom k sebi.