Zajedno, jedno, za...
Samoća
tvoja
i
samoća
moja
prekinule su se
u crti
horizonta
u koju gledamo
svaki za sebe
držeći se za ruke
zajedno
znamo
da više
ni jedna
suza
moja
ili
tvoja
ne može
pasti
na
tle
hladno
žedno
i tvrdo
poletjet ćemo
jedno prema drugom
brže od zaborava
da uhvatimo je
prije toga
moj je život
već oduvijek
u rukama
tvog
malog
osobnog Boga
samospalit ću se,
tako mi bilo koje radosti,
na oltaru
njegovom
gledajući te
netremice
ravno u oči
ne trebam više ništa
od sebe
sad kad sam konačno
našao te
gdje me čekaš
već dobrih pola sata
od svršetka svijeta
nema veze
ionako
baš i nije bio neki
- Oprosti što kasnim - rekoh
tražio sam te
u mnoštvu
ulice lica
i odustao
pa pogledao
prema
gore
iz očaja,
pa još i malo više,
demoni moderni
već odavna
operiraju
i putem sms-a
Anđeo tad sišao je
ravno ispred mene
i pretvorio se
u tebe
volim te
više ne znači ništa
jednoživot
je mnogo
ozbiljniji
od toga
razgovor naš
potrajat će
taman
onoliko
koliko
treba
pobijedit ćemo
i ostat'
konačno
sami
ispod golemog
vala
sreće
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar