srijeda, 2. srpnja 3000.

Bol


Kada prolazim zabačenom ulicom
u gluho doba noći
pa se ni psima više ne da lajati na me
ti me vidiš
promatraš me i znam da paziš da mi se štogod ne dogodi
kada pijem, pa makar i cijelu noć, ti bi ujutro, samo da mi je palo na pamet da te pitam, znala točno reći koliko sam popio
bolje od mene poznaješ sve ljude s kojima razgovaram
neki nepristrani promatrač vjerojatno bi rekao da je to zato što nisi subjektivna
ja mislim da je to zato što si sveprisutna
ali nikoga ne zanima što ja mislim
pogotovo ne o tome
kada sanjam... samo kada sanjam, puštaš me da odem daleko, sve do malog prozora na obzoru
znaš da ću se vratiti nazad
kada se probudim,
nakon onih nekoliko trenutaka u kojima zurim u stvarnost i tebe, a ne vidim ni tebe ni stvarnost,
poljubit ćemo se i nećemo se više odvajati cijeli dan
a onda ću opet, koliko god to odgađao,
morati kad-tad zaspati
pa opet sve ispočetka...
i ja tebe poznajem dobro
osjećam svako tvoje raspoloženje i znam unaprijed kada ćeš biti opet vesela
svaki tvoj drhtaj dežurni anđeli momentalno prenose do mene
na primjer, znaš da mi se ne sviđa tvoja nova frizura i znaš da ti to nikada neću reći
sve znaš o meni i ja o tebi
sve kada bismo to i htjeli, već odavna ne možemo ničim uvrijediti jedno drugo
i volim, jako, haljine koje te omataju vitku kad strastveno plešeš u njima
ne smetaju me ni bore kojima godine mreškaju tvoje lice
kao što maestral bora kristalno čisto more iznad najfinijeg zlaćanog pijeska u plićaku
znam što misliš o nekim idiotima na poslu koji ti dosađuju već odviše dugo
naš je suživot postao jedna posve ugodna rutina
znam da prije spavanja, kada zatvoriš oči, radije biraš dugu nego pogled u čisto, bijelo svjetlo
i uopće me nije strah
za razliku od svih drugih ljubavnika na svijetu
koji nemaju pojma o neprolaznoj istini da danas jesi, a sutra više nisi, ja znam da se nikada nećemo rastati
više se ni ne sjećam kako je izgledao moj život prije tebe i ne zanima me to previše
ti si oduvijek bila tu
samo ti
sjećaš se: ja sam te čvrsto,
strašno čvrsto,
privio u naručje
kao da nam je to bio posljednji, a ne prvi put
kada te ona, prije nego što se okrenula i otišla bez ijedne suvišne riječi,
ostavila meni

moju bol.

Nema komentara: