Čekaonica


živim s prednje strane duge
na odlagalištu sekundarnih ljubavi
tamo gdje pedantni mehaničari srca bacaju svoje olupine
čekam strpljivo da me golemi kozmički magnet
privuče sebi
onako kako smo se zbližili mi

s one pak strane duge,
ali zastrta koprenom u arabeski svih mogućih boja
koje možeš vidjeti samo ako zažmiriš i ispružiš ruku u prazninu
živiš ti
i živi živopisna slika moje smrti koja treperi kao stari televizor
ne možemo se više sresti
privukli bi sve što je oko nas
i uvukli u dugu
a duge, to zna svako dijete, zapravo ne postoje
one su iluzija, opasna razbibriga očiju koje su premalo razmaknute od srca
unatoč tome, željeli mi to ili ne, stvarno je samo to da
ostat ćemo zajedno, zauvijek zbliženi u našoj nepreglednoj razdvojenosti
život koji živimo svaki za sebe baš je zato samo naš.